Rijeka je dobila naziv „ljepotica i zvijer“ zbog prekrasnih prizora u ljetnim mjesecima kada slièi na uspavanu ljepoticu, a isto tako na opasnu zvijer u jesenskim i zimskim mjesecima pri visokim vodostajima.
Rijeka je u sjevernoj Dalmaciji duga 69km, sa snažnim izvorom ispod planine Postak u južnom dijelu Like, a ulijeva se u Jadransko more 12km od Obrovca. Zrmanja je od Biograda udaljena 81km.
U gornjem toku Zrmanja formira 7km široku dolinu, dok ispod Zvonigrada (ostaci srednjovjekovnog grada iznad Zrmanje) teče kroz kanjon do svog estuarija. Zrmanja tvori nekoliko brzih i malenih slapova.
Sve do Obrovca rijeka je plovna za manje brodove, a kanjon Zrmanje od Obrovca do estuarija turistička je atrakcija.
Zrmanja obiluje savršeno toplom vodom, prekrasnim kanjonima i vodopadima. Njene kristalno čiste vode vijugaju kroz do 200m duboki kanjon u kojem je stvorila sedrene slapove, npr. Veliki buk kao svoj najveæi kuriozitet zbog ekstremne ljepote i visine od 11m.
Pogodna je za kupanje i ronjenje jer ima zanimljivu riječnu floru i faunu, te je zbog svoje čistoće pitka. Svojom i snagom svojih pritoka, od kojih treba posebno izdvojiti Kupu, Zrmanja je tisućljećima probijala svoj put prema moru. Rijeka Krupa izvire nedaleko od zaselka Mandići iz tipičnog krškog vrela,a ulijeva se u rijeku Zrmanju iznad Velikog buka. Na svom kratkom toku Krupa je izgradila otprilike 19 slapova od kojih veæina što visinom što razvedenošæu i oblikom spadaju meðu najljepše slapove u Hrvatskoj.
Kada je Zrmanja nabujala pruža nam jedan od najboljih raftinga u ovom dijelu Europe.
A kada se smiri, idealna je za kanu safari.

Cerovačke pečine se nalaze u Lici, 4km od Gračaca, pa su prema tome lako dostupne magistralnim cestama iz Zagreba ili Zadra, Šibenika ili Splita.
To su najistraženije i po bogatstvu prirodnih ukrasa najljepše turističke špilje u Hrvatskoj.
Dvije špilje ukupne dužine oko 4000m nalaze se u brdu Crnopac i nude moguænost interesantnog izleta u podzemni svijet.
Obje špilje su za turističko razgledavanje ureðene i osvijetljene u dužini od po 800m.
Špilje čine brojni dugački hodnici i velike dvorane koje su pune jezeraca, stalaktita, stalagmita, stupova i kristala čudesnih oblika i boja.
Najveća dvorana u špiljama duga je 70m, široka 30m, visine od 10 do 20m.
Špilja Strašna peć je zanimljivo turističko, ekološko i povijesno odredište, a nalazi se kod Sevra na Dugom otoku, u blizini Prirodnog parka Telaščica i Nacionalnog parka Kornati.
Prvo speleološko istraživanje izvršeno je 1900.g., kada je špilja ureðena za posjetitelje i turiste.
Zbog njezine očaravajuće ljepote posjetio ju je i sam car Franjo Josip 1904.g.
Strašna peć se ističe monumentalnošću ulaza širokog 10m i visokog 7m, gdje je izmeðu spojenih stalaktita i stalagmita priroda oblikovala prostor poput svodova gotičkih bazilika, te slikovite prve dvorane i prodiranja dnevnog svijetla u spilju. Drugi dio spilje odiše uzbudljivom slikovitošću što potresa dušu, a cijela spilja odiše romantičnošću.
Mirnoća i sklad otočnog pejzaža u simbiozi s plavetnilom Jadranskog mora i uzbudljive i zastrašujuće ljepote Strašne peći, pružit će Vam neopisiv doživljaj koji će Vam trajno ostati u uspomeni.

Izmeðu dva poviješću bogata grada Zadra i Šibenika smjestilo se najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Kao jedno od rijetkih, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, sa izvorima pitke vode te podrućje osebujnih specifičnosti i bioraznolikosti 1999.g. Vransko jezero sa okolnim područjem proglašeno je Parkom prirode.
Granice parka smještene su izmeðu Pirovca i Pakoštana. Park je velik 57m2, a najveći dio 30,02km2 odnosi se na Vransko jezero položeno u pravcu sjeverozapad-jugoistok i pružajući se paralelno s morskom obalom od koje je mjestimično udaljen manje od kilometra.
Dominantna karakteristika parka je Posebni ornitološki rezervat koji je zbog svoje očuvanosti, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti još 1983.g. dobio taj status te je uvršten u listu važnih ornitološkim područja u Europi ( Important Bird Areas in Europe ).
Vransko jezero je područje sa velikom raznolikošće ornitofaune, do sada je zabilježeno 241 vrsta ptica od kojih 102 vrste gnijezde na području parka. Meðu pticama gnjezdaricama nalaze se četiri vrste ugrožene na europskoj razini i sedam vrsta ugroženih na nacionalnom nivou.
Za neke od tih ptica Park prirode Vransko jezero je jedino gnjezdilište u mediteranskom dijelu Hrvatske. Područje parka je i vrlo važno odmorište i hranilište za cijeli niz europskih ugroženih vrsta.
Na zimovanje redovito dolazi više od 100 000 ptica vodarica.
Klima u ovom području je tipično mediteranska.
Izvori vode, borova šuma i kamp „Crkvine“ u Parku pružaju zaštitu i osvježenje u svakim prilikama.
Uz „bird watchere“ svoj kvalitetan odmor i opuštanje naći će i športski ribolovci, koji tijekom gotovo cijele godine mogu loviti na jezeru i njegovim obalama.
Biciklisti i ljubitelji šetnji doživjet će neopisivi iskustvo na našoj 40km dugoj biciklističkoj stazi oko jezera. Dio staze Vam pruža utočište u svježini borove šume tik uz jezero.
U sklopu P.P. Vransko jezero nalazi se i vidikovac Kamenjak, sa kojeg puca prekrasan pogled na Vransko jezero, biogradsku rivijeru i Kornate. Tamo je sagraðena i crkvica u čast palim borcima u II. svjetskom ratu.
Dolaskom kod nas biti ćete tako daleko, a opet tako blizu civilizacije.
Krenite i prihvatite svijet prirode ovog Parka sa znatiželjom i radošću te ćete naći mir i zadovoljstvo u stapanju sa prirodom.

Uvala Telašćica smještena je u jugoistoćnom dijelu otoka Dugi otok.
Zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju, ova uvala, okružena s 13 otoka i otočića, a koja sadrži i šest otočića unutar uvala proglašena je Parkom prirode 1988.g.
Područje Prirodnog parka Telašèica je područje bogato suprotnostima , tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alpskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obraðenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.
Tri temeljna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja:
-jedinstvena uvala Telašćica kao najsigurnija, najljepša, i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, i kojoj su 25 malih plaža i 69km razvedene obale
-strmci otoka Dugi otok ili tzv. „Stene“, koje se uzdižu do 200m nad morem i spuštaju se u dubinu do 90m
-i slano jezero „Mir“ s ljekovitim svojstvima.
O tome da je Telašćica od davnine napuæen kraj svjedoće ostaci rimskih graðevina u Maloj Proversi, kao i brojne predromaničke crkvice, a o tome da su počeci ribarstva u Hrvata započeli baš na ovim obalama svjedoči prvi zapis o ribarstvu s kraja X.st.
U Prirodnom parku moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova, te šetati po zanimljivim mjestima, a prekrasan pogled s vidikovca Grpašćak ne smije se propustiti.

Nacionalnim parkom Plitvička jezera proglašena su 1949.g., i to je najstariji i najveći hrvatski nacionalni park. Pod zaštitom UNESCO-a su od 1979.g.
Nalaze se izmaðu Male Kapele i Plješivice u Lici. Od Biograda su udaljene 160km.
Plitvička jezera su jedinstveni prirodni fenomen – 16 jezera koja su meðusobno spojena brojnim sedrenim slapovima. Dijele se na gornja (12) i donja (4) jezera.
Gornja jezera su okružena bujnom šumom i meðusobno povezana brojnim slapovima, a donja su manja i plića, uz manje bujnu vegetaciju.
Vode jezera slijevaju se nakon slapa Sastavci na donjim jezerima u rijeku Koranu u koju se ulijeva i potok Plitvice, padajući s visine od 76m radeći Veliki slap.
Klima je planinska, a najbolje vrijeme za posjet NP Plitvice su ljetni mjeseci, premda i zimi pružaju nezaboravnu sliku sa zaleðenim slapovima.
Najveće jezero je Kozjak, a temperatura vode ljeti je i 24°C.
Ulaz je dopušten na samo dva mijesta, automobili se ostavljaju na parkiralištu, a nacionalnim parkom prometuje poseban električni vlak. Na jezerima voze posebni električni brodovi radi očuvanja prirode.

Na površini od 96m2, uz istočnu obalu Jadranskog mora pa do najviših vrhunaca Velebita, Vaganskog vrha (1757m) i Svetog brda (1753m), obilje je prirodnih osobitosti i fenomena, radi koji je čitavo područje proglašeno Nacionalnim parkom 1949.g.
Ovo je prostor jedinstvenog i neobičnog dodira mora i planine, bogat šumama bukve i crnog bora, dubokim kanjonima okomito urezanim u glavni greben Velebita, krškim oblicima, jedinstvenim krškim reljefom s brojnim špiljama i jamama. Najatraktivniji dio Nacionalnog parka su klanci Velike i Male Paklenice.
Nakon ledenog doba raspadanje stijena je bilo jače, a u vapnencu još nije bio razvijen sustav podzemnih pukotina, uz to nije bilo ni šuma koje bi usporavale i ublažavale površinsko otjecanje i eroziju. Zbog mnoštva krša i ostalog trošnog materijala erozivna snaga vode je bila velika, pa su se potoci – jedini na pomorskoj strani Velebita – uspijeli probiti do mora i usjeæi dva duboka kanjona. Danas voda žubori samo u tim, gornjim tokovima. Što bliže obali, potočna korita su sve više u vapnencima i voda se gubi u bezbrojnim pukotinama karbonatskog podzemlja.
Veći dio Nacionalnog parka pripada slivu Velike Paklenice. Taj je klanac dug 2,5km i poprečan je na pružanje planine. Ta 400m visoka stijena ujedno je i najpoznatija alpinistička točka u Hrvatskoj.
Mala Paklenica je nešto skromnijih dimenzija jer je i bujica slabija. Cijeli sliv Male Paklenice teže je pristupaèan i slabije posjećen, pa se taj dio naziva i „Zona divljine“.
Od nekoliko veæih speleoloških objekata u Nacionalnom parku najljepši je Manita peæ u donjem dijelu Velike Paklenice. Ulaz u spilju ujedno je i lijep vidikovac, a u neposrednom susjedstvu je poput tornja visoka i vitka stijena Zub ili Maniti kuk.
U sklopu Nacionalnog parka možemo uživati i u mnoštvu lijepih slapova.
Bogatstvo parka čine šume, koje prekrivaju gotovo 2/3 njegove površine. Tu je smješten, drugi po veličini u Europi, rezervat crnog bora (Pinus nigra).
Raznolikost staništa pružilo je utočište i mnogim životinjskim vrstama. Ovdje možemo vidjeti jednu od najugroženijih europskih ptica, bjeloglavog supa (Gyps fulvas).

Izvirući u podnožju Dinare , na istočnom dijelu Kninskog polja, probija se veličanstvenim kanjonom te utjeće u Jadransko more pokraj Šibenika. Krka je duga 72km. Zbog velike prirodne, znanstvenei kulturne vrijednosti, proglašena je nacionalnim parkom 1985.g.
Područje rijeke Krke obiluje tragovima drevne naseljenosti. Najstariji nalazi su još iz doba paleolitika.
Uz desnu obalu Krke, od Skradina prema Skradinskom buku, nalaze se ostaci vodovoda rimske Scardone, a na širem prostoru i ostaci više starohrvatskih utvrda iz XIV.st. Dragulj nacionalnog parka je otočić Visovac. Smješten usred Visovačkog jezera, kojeg je takoðer Krka oblikovala. Na njemu se nalazi franjevački samostan, vrijedan kulturno-povijesni spomenik. Prvi put je spomenut 1400.g. Ovdje i danas djeluje škola mladih franjevaca. Drugi važan sakralni spomenik, pravoslavni je manastir Sv. Arhanðela, spomenut prvi put 1402.g. U njemu se čuvaju vrijedne knjige i ikone, liturgijski rukopisi i dijelovi crkvene odjeće.
Krka ima sedam slapišta od kojih su najpoznatiji Skradinski buk, visok 45,7m, i Roški slap, visok 25,5m.
Obilje vode pogoduje i rastu vegetacije, pa uz rijeku nalazimo oko 200 vrsta mediteranskih i submediteranskih biljaka.
Krka je jedan od najljepših i najomiljenijih izletišta Dalmacije. Privlači desetke tisuæa posjetitelja, koji ovamo hrle brodom iz Skradina ili cestom prema Drnišu sa ulazima u Lozovcu i kod Roškog slapa.

Arhipelag se prostire na 300km2 sa čak 148 otoka i otočića ukupne površine 62km2.
Zbog izuzetnih prirodnih ljepota, velike otočne razvedenosti, očuvane prirode i bogatog morskog ekosustava, veći dio kornatskog otočja proglašen je nacionalnim parkom 1980.g.
Nacionalni park Kornati zauzima površinu od oko 220km2, a u okviru parka nalazi se 89 otoka i otočića čija obalna crta iznosi 185km. Kornatsko otočje dobilo je ime po najvećem otoku Kornat.
Otočje je bilo naseljeno još u prapovijesti, o čemu svjedoće brojni arheološki nalazi. Tu su ostaci ilirskih graðevina, predmeti iz željeznog doba, ostaci zgrade i zidina iz vremena Rimljana, mletačke utvrde iz kasnog srednjeg vijeka, a u vrijeme Bizanta, od IV. do X.st. na otoku Kornatu podignuta je i starokršćanska crkva, podno brda Tarac.
Od XVII.st. stanovnici Murtera nastanjuju pojedine otoke , dovode stada ovaca, obraðuju polja i love ribu. Danas kornatsko otočje nema stalnih stanovnika, premda neki godišnje borave i po nekoliko mjeseci. Na Kornatima nema struje niti izvora vode, a otoci su uglavnom goli. Murterani danas na Kornatima obraðuju škrta polja gdje uspijevaju maslina, smokva i vinova loza. Na otocima drže ovce, a nisu rijetke ni košnice pčela.
Jadransko more pripada skupini najplavijih mora na svijetu. Meðutim, modra boja mora kornatskog otočja gotovo je nestvarna.
Nacionalni park nezaobilazno je odredište nautičara, koji utočište mogu naći u ribarskim kučicama, te u sigurnim marinama na otocima Žutu i Piškeri. Svim drugim gostima, turističke agencije nude organizirane izlete, krstarenja…A restoran na otoku Žaknu, pravo je mjesto za gurmane, ljubitelje ribljih specijaliteta.

Sa svojih jedanaest naselja i više od 3.000 stalnih stanovnika, otok Pašman jedan je od najatraktivnijih otoka za odličan odmor i kvalitetan život. Razvojem otoka, krajem prošlog stoljeća otvorile su se mogućnosti razvoja turizma, pa je danas turizam uz ribarstvo najvažnija gospodarska grana.
To je otok prekrasnih maslinika, starih tradicionalnih kamenih kuća, i pješćanih plaža.
Povezan je mostom s otokom Ugljanom i trajektnom linijom s Biogradom. Pašman je 12. otok po veličini.
Površina otoka iznosi 60,11 km2. Na JZ strani obale su uglavnom strme, dok su na SI pitomije.
Zanimljiva je pojava pješćva, koji na podruèju naselja Tkon stvaraju atraktivan pejzaž.
U Pašmanskom kanalu se nalazi niz manjih otoèiæa: Garmenjak, Školjiæ, Komornik, Muntan, Veli Dužac, Èavatul, Vela Bisaga, Mala Bisaga, Galešnjak, Rièul, Babac, Planac i Sv. Katarina.
Sa JZ strane okružen je akvatorijem Srednjeg kanala koji ga dijeli od Kornatskog arhipelaga i Dugog otoka, a u kojem se takoðer niže veèi broj manjih otoèiæa: Gnaliæ, Žižanj, Ošljak, Kamenèiæ, Vela Kotula, Mala Kotula, Runjava Kotula, Gangaro, Košara, Maslinjak i Hrid Galiolica duboko u Srednjem kanalu. Najviši vrh otoka je V.Bokolj, 272 m. Odièna trajektna povezanost koja traje manje od 15 minuta vožnje iz Biograda do Tkona i u ljetnoj sezoni s stalnim polascima, ovaj otok èini lako dostupnim i upravo tu se krije razlog stalnog rasta broja posjetitelja i novih stanovnika otoka. Najvažnije i najrazvijenije mjesto na otoku je mjesto Tkon. Zahvaljujuæi trajektnom pristaništu i velikom protoku ljudi i vozila, Tkon se daleko brže razvija od ostalih naselja.
Mjesto Tkon je zbijenog tipa. Formirano u prošlosti na brežuljku, danas je pruženo do mora. Prvi put se spominje u djelu “Upravljanje carstvom” bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta u X.st. pod nazivom Katav.
U jednom dokumentu iz 1363. spominje se naziv “Cun” – Kun, kako i danas tamošnje stanovništvo naziva to mjesto. Današnji naziv Tkon, službeno se upotrebljava od 1840. godine.
Ako boravite u Tkonu, onda ste pješice dosta brzo na brdu Æokovac, gdje imate priliku posjetiti jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj, Sv. Kuzme i Damjana. Obavezno morate posjetiti i malu crkvicu Gospe sedam žalosti, na brdu Kalvarija. Na nekih 2 kilometra južno od centra Tkon, nalazi se utvrda “Pustograd” koja je tu prisutna od VI.st. Od centra Tkon do druge strane otoka ima oko 4,5 km. Nekoliko je plaža u Tkonu i sve su pješèane, a najbolja je u nudistièkom kampu.
Kraj se prostire uzduž dvije prekrasne pješèane plaže, okružen maslinicima i vinogradima. U mjestu se istièe gotièki franjevaèki samostan sv. Dujma iz XIV. st. Ispred turskog osvajanja, franjevci bježe iz Bosne i zajedno s njima dolaze i njihovi župljani koji naseljavaju uz samostan. Kako nisu bili ribari, veæ prije svega poljoprivrednici, franjevci uèe puk uzgoju dudova svilca. U Kraju se nalazi popularna plaža Tratica koja je posebno draga djeci i starijim osobama.

Pašman je mjesto smješteno preko puta otoèiæa Babca u Pašmanskom kanalu. S obale se pruža nezaboravan pogled na brojne,uglavnom nenastanjene otoèiæe. Današnji Pašman proširio se i na susjednu uvalu Luèina, gdje se i nalazi mjesna plaža. Sako naselje ima neku posebnost, a Pašman je ima u liku i djelu g. Branislava Maðeriæa. Samozatajni umjetnik, vrsni fotograf rado æe vas svojom brodicom odvesti na otok Babac, gdje je postavljena stalna izložba umjetnina izrezbarenih u drvu masline. Najbrže strujanje mora u kanalu dogaða se izmeðu Pašmana i otoèiæa Babac. Upravo taj prirodni fenomen pogoduje razvoju èuvene školjke «Kunjke» (lat. Noah Arca) i omiljeno je mjesto za lov panulom.
Banj je kao i veæina naselja na otoku nekada bilo formirano u unutrašnjosti otoka u podnožju vrha Bokolj (170m) na èijem je vrhu crkva Gospe od Loreta, a danas je centar uz more, oko crkve Sv. Kuzme i Damjana koja se spominje u XIV. i XV. stoljeæu, a koja je u prošlosti pripadala benediktinskoj opatiji na Æokovcu. U Banju je otkriveno dosta nalaza iz rimskog doba, koje nam zorno svjedoèe o prošlosti naselja. Prvi spomen Banja datira iz 1265. godine u obliku BAGNI (od latinske rijeèi BALNEAE što znaèi kupelj (terme, obilje vode) što je logièno s obzirom da cijelo naselje obiluje prirodnom izvorskom vodom i to na svega par metara dubine. Dok ste u Banju, obavezno morate napraviti uspon na vrh Bokolj (170m). Sa vrha se pruža odlièan pogled na kornatsko otoèje i Pašmanski kanal.
Barotul je malo i tiho naselje smješteno u uvali Taline. Ono je jedno od najmirnijih naselja na otoku Pašmanu. Netaknuta priroda, pješèana plaža te gostoljubivi domaæini koji se bave povrtlarstvom i ribarstvom, pobrinut æe se da zaboravite svakodnevicu. Barotul je najpoznatiji meðu nautièarima. Ove godine održana je 10 regata Barotul Cup, koja je svojom kvalitetom u vrhu nautièkog sporta i turizma u nas. Na 10 minuta hoda od luèice prema SI dolazi se do lijepe borove šume i stjenovite plaže. Ovo mjesto je oduvijek divlja plaža nudista. Na najbližoj toèci, otoèiæ Garmenjak udaljen je od Barotula najviše 70 m. Poseban je doživljaj otplivati do Garmenjaka i tamo uživati u debeloj hladovini pinija. Na vrhu Garmenjaka opazit æe te ostatke nekadašnje gradine iz željeznog doba.
Mrljane, su najpoznatije po tri osnove; mjesto odliènih pomoraca i gotovo najbrojnijih privatnih brodara na cijelom Jadranu, mjesto s najveæom plažom na otoku i najbrojnijim turistièkim kapacitetima. Na samoj plaži nalazi se tzv. “Vrulja”-mjesto gdje iz pijeska izlazi voda u more. Nekada su vrijedne mještanke koristile ovaj prirodni fenomen za pranje rublja, a kao spomen na ta vremena, na Vrulji se još uvijek nalazi originalni kamen s utorom za sapun, na kojem se roba prala. Jedna od prvih znamena kršæanstva na otoku je crkvica Sv. Mihovila iz 1018.godine. Osim po brodarstvu stanovnici su poznati i po velikom broju zasaðenih maslina. Posljednjih godina sve se više razvija maslinarstvo i proizvodnja extra djevièanskog maslinovog ulja.

Naselje Ugriniæ se razvilo oko stare luèice obitelji Ugriniæ u podnožju brda Æokovac èija se kuæa tzv. Ugriniæa Dvori iz XVI. st nalazi u središtu otoka na JZ strani, oko 1200 m od mora i sadašnjeg naselja. Sve kuæe su tipiène dalmatinske gradnje. Kameni zidovi na mjestima debljine i do jednog metra i mali razmaci meðu kuæama omoguæavali su bolju izolaciju i nadasve bolju zaštitu od upada raznih osvajaèa tijekom stoljeæa. Stanovništvo se i tu kao i u ostalim naseljima na otoku pretežito bavilo poljoprivredom i u manjoj mjeri ribarstvom.
Osim ovih spomenutih mjesta, na otoku se nalaze i naselja Mali Pašman, Neviðane, Dobropoljana, Ždrelac i vikend naselje Gladuša.
Otok Pašman obiluje vrijednim kulturnim spomenicima i bogatom poviješæu. Geografski položaj odnosno intezivni pomorski promet Pašmanskim kanalom uvijek je na ovo podruèje donosio nove kulture, tradicije i obièaje.
Od najvažnijih spomenika izdvaja se benediktinski samostan na brdu Æokovac i franjevaèki samostan u mjestu Kraj.
Od bizanstskih vremena saèuvana je utvrda Pustograd na krajnjem južnom dijelu otoka ispod koje se nalazila najbolja prirodna luka i u prošlosti vrlo prometna luka. Od važnijih srednjovjekovnih spomenika su Ugriniæa dvori koji datiraju iz XVI. st.
Spomenik “nulte” kategorije, Benediktinski samostan na brdu Æokovac ponad mjesta Tkon, predstavlja najvrijedniji kulturni spomenik na otoku Pašmanu kao i Hrvatske.
Benedikt je roðen oko 480. godine u Umbrijskom mjestu Norcia. Roditelji su ga poslali u Rim da nastavi školovanje, ali on je brzo napustio ozraèje velegradskih poroka i nastanio se u spilji obližnjeg Subiaca. Najprije je živio sam, a kasnije su mu se počeli pridruživati sve brojniji uèenici. Za njih podiže dvanaest manjih samostana s vlastitim opatima, a sam se preselio na brdo Montecassino. Ondje je osnovao veæu zajednicu koju je sam vodio sve do svoje smrti, oko 547 godine. Djelo po kojem je postao poznat je “Monaško pravilo”. U Pravilu najprije donosi temeljna naèela kršæanskog života za monahe cenobite – zajednièki život, poslušnost, šutljivost, poniznost te osobito molitva. Dok je u naèelima jasan i nepopustljiv, u provoðenju tih naèela je strpljiv i obziran prema ljudskim slabostima. Benediktovo je geslo: “neka se u svemu slavi Bog” (1 Pt 4, 11). Monah, dakle slavi boga cijelim svojim životom. Slavi ga molitvom, slavi ga i radom. Nastalo je tako i drugo geslo: “moli i radi”. Ovo drugo, još poznatije geslo, podsjeæa na jednu od glavnih oznaka benediktinskog monaštva – duhovni sklad. Sve ima svoje vrijeme: vrijeme molitve i vrijeme rada, vrijeme pokore i vrijeme radosti, vrijeme šutnje i vrijeme govora …

Benediktinci u Hrvatskoj uglavnom su dijelili sudbinu svoga naroda: prvi samostani nastaju za nastajanja hrvatske države, doživljavaju najveći procvat u zlatno doba hrvatskoga kraljevstva, a mnoge zajednice nestaju nestankom hrvatske dinastije i državne samostalnosti. Posljednji samostani benediktinskih monaha u Hrvatskoj zatvoreni su početkom devetnaestoga stoljeæa, u vrijeme francuske uprave. Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na brdu Æokovac kod Tkona na otoku Pašmanu sagradio je biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršæanske crkve. Jedna od tradicija je da se na Uskrsni ponedjeljak na Æokovac okupi na stotine mladih ljudi s cijelog otoka i šire regije, gdje na svoj poseban način slave Uskrs.
Gradnja samostana sv. Dujma u Kraju je, vjerojatno, zapoćela 1394., a u funkciji je u drugoj polovici XV.st. Redovnici pastoriziraju i pomažu župnicima Pašmana, Ugljana i biogradskoga primorja. Mnoge su mjesne tekovine plod pomoæi franjevaca: izgradnja pristaništa, škola (zapoćela u samostanu) za čiju izgradnju su poklonili zemljište, èitaonica (otvorena 1907.), uzdizanje gospodarstva, sadnja murvi za uzgoj svilenih buba, napredno obraðivanje vinograda i maslinika. U samostanu je izložba knjiga i rukopisa, umjetnina, crkvenog posuða i ruha, predmeti ruènog rada i arheološki relikti. Osim muzeja, danas je samostan jedan od najreprezentativnijih prostora za održavanja raznih koncerata i ostalih umjetnièkih programa.
Na oko 2 kilometra južno od centra Tkon nalazi se utvrda Pustograd koja je tu prisutna od VI.st.
Pustograd je za vrijeme bizantskog carstva služio kao vojna utvrda čija je zadaća bilo nadgledanje i kontrola pašmanskog kanala od iznenadnog upada brodova uskoka i gusara. Kako je odmah ispod brda i utvrde prirodna luka Triluke, koja je bila jedna od važnijih na cijelom otoku, èesto napadana, puk koji bi se tu zatekao sklanjao bi se u utvrdu i potražio u njoj sigurnost. Utvrda je graðena od kamenih blokova debljine oko metar i sa minimalnim otvorima koji su služili za izviðanje i obranu. Objekt je bio na dvije etaže.
I na kraju evo i 5 najboljih plaža na otoku. U ocjenjivanje plaža uzeto je u obzir nekoliko faktora; ureðenost, kapacitet, lokacija, posjećenost, pristup i kvaliteta mora.To je iskljuèivo odraz razmišljanja gostiju i domaæih stanovnika. Sve plaže na Pašmanu su prekrasne. Postoji na desetke km plaža duž SZ strane otoka i svaka bi mogla uz manje intervencije biti najbolja. Južna strana otoka je osim u uvali Soline i Kobiljak, kamenita i šljunkovita.
To su; plaža Vrulja u Mrljanima, plaža Sovinje u Tkonu, plaža Tratica u Kraju, plaža Tarokiæ u Ždrelcu i Plaža u Dobropoljani.

Zadar, grad preko 3000 godina povijesti, sagrađen je na središtu hrvatske obale, okružen otocima, s bogatim zaleđem, zaštićen lukom, rušen u ratovima i potresima te iznova građen, svaki put ljepši i bogatiji.
Prvi spomen o naselju Jadera s područja dan. Zadra zabilježili su i prvi stanovnici, pleme Liburna u IV st.pr.K. Naselje se razvija kroz stoljeća sve dok ne poprimi karakter grada pod vladavinom Rimljana u II.st. Prolazeći povijesni put mijenja imena u Issa, Zara, da bi početkom VII.st. postao glavnim gradom Dalmacije i upravno središte bizantskog temata. Izmjena vladara kroz stoljeća ; od Mlećana, Napoleona, hrvatsko-ugarskih kraljeva, austrijske i talijanske vladavine pa sve do pripojenja Federativnoj Jugoslaviji , konstantno mijenja izgled i funkciju grada.
Zahvaljujući spremnosti svojih stanovnika da kroz stoljeća oćuvaju identitet grada Zadar opstaje i svaki put postaje ljepši i postojaniji.
Stoljećima glavni grad Dalmacije, a danas centar regije, grad je s bogatom spomeničkom baštinom svjetkog značaja koja je i sada vidljiva na svakom koraku:
Rimski forum iz I.st., Crkva Sv. Donata iz IX.st. – najpoznatija srednjovjekovna bazilika, obnovljene romaničke crkve Sv. Krševana iz XII.st. i zvonik Sv. Marije, katedrala Sv.Anastazije iz XIII.st., Narodni trg s Gradskom ložom i stražom iz XVI.st. , te moćni bedemi s reprezentativnim Lučkim i Kopnenim vratima iz XVI.st., zatim Trg 3 bunara i Trg 5 bunara te mnogobrojne palače, vile…
Gradovi uglavnom imaju po jednog sveca zaštitnika, ali zbog siline napada u prošlosti Zadar je odredio ćak 4 svecakoja su ga, po vjerovanju njegovih žitelja, štitila od uništenja:
-Sv. Šimun (Bogoprimac) – najomiljeniji zadarski svetac. Po predanju, držao je Isusa pri rođenju u Jeruzalemu, te stoga postaje zaštitnik porodilja i budućih majki koje žele muški porod. Danas se tijelo nalazi u srebrno-zlatnoj škrinji iz 1380.g. smještenoj iznad glavnog oltara koju je dala napraviti kraljica Elizabetasa željom da nakon tri kćeri rodi sina. Škrinja je najznačajniji primjerak srednjovjekovnog zlatarstva u hrvatskoj, a otvara se 08.10. na dan Sv. Šimuna.
-Sv. Krševan (Krizogon) – glavni je zaštitnik grada, na Dan Sv. Krševana, 24.11., slavi se i Dan grada Zadra. Kao lik viteza u oklopu na konju nalazi se na grbu grada.
-Sv. Anastazija (Stošija) – u Biogradu i Zadru slavi se 15.01., a kako joj dan mučeništva pada na Božić, vjeruje se da je bila primalj na Isusovom rođenju, pa je prikazuju sa škarama u ruci.
Zbog tog simbola vjeruju da je zaštitnica cenzure tiska, a u novije vrijeme zazivaju je protiv glavobolje i grudnih bolesti. U Grčkoj su vjerovali da oslobađa od otrova, a Slaveni vjeruju da oslobađa od okova. -Sv. Zoilo – manje je poznati zadarski svetac. Bio je svećenik u gradu kraj Akvileje u III.st.
Nakon mučenićke smrti Sv. Krševana izvukao je mrtvo tijelo iz mora koje se na čudan način spojilo s odsjećenom glavom i pokopao ga kod svoje kuće. Zbog svojih dobroćinstava tijelo mu je nakon smrti preneseno u Zadar.
Grad Zadar je prvi grad na hrvatskom tlu koji je još 1396.g. imao sveučilište (osnovali su ga dominikanci u krugu samostana Sv. Dominika). U Zadru je nastao prvi hrvatski roman “Planine” Petra Zoranića. Prve novine ne hrvatskom jeziku tiskane su u Zadru 1806.g., a zvale su se “Kralj Dalmatin”. U Zadru je izgrađen i prvi moderni gradski vodovod 1838.g. Za vrijeme austrijske vlasti izgrađen je prvi javni perivoj koji se i danas zove “Perivoj kraljice Jelene Medijevke”. Na otoku Ugljanu ima 200 000 stabala maslina.
Carica Marija Terezija na bečkom dvoru je imala čipkaricu s Paga koja je za potrebe dvora plela pašku čipku. Zadarski liker “Maraschino” u XVIII.st. se izvozio u gotovo sve europske zemlje te se nalazio na stolovima poznatih vladara; engleskog kralja Georgea IV, Napoleona Bonapartea, ruskog cara Nikolaja I…