Na površini od 96m2, uz istočnu obalu Jadranskog mora pa do najviših vrhunaca Velebita, Vaganskog vrha (1757m) i Svetog brda (1753m), obilje je prirodnih osobitosti i fenomena, radi koji je čitavo područje proglašeno Nacionalnim parkom 1949.g.
Ovo je prostor jedinstvenog i neobičnog dodira mora i planine, bogat šumama bukve i crnog bora, dubokim kanjonima okomito urezanim u glavni greben Velebita, krškim oblicima, jedinstvenim krškim reljefom s brojnim špiljama i jamama. Najatraktivniji dio Nacionalnog parka su klanci Velike i Male Paklenice.
Nakon ledenog doba raspadanje stijena je bilo jače, a u vapnencu još nije bio razvijen sustav podzemnih pukotina, uz to nije bilo ni šuma koje bi usporavale i ublažavale površinsko otjecanje i eroziju. Zbog mnoštva krša i ostalog trošnog materijala erozivna snaga vode je bila velika, pa su se potoci – jedini na pomorskoj strani Velebita – uspijeli probiti do mora i usjeæi dva duboka kanjona. Danas voda žubori samo u tim, gornjim tokovima. Što bliže obali, potočna korita su sve više u vapnencima i voda se gubi u bezbrojnim pukotinama karbonatskog podzemlja.
Veći dio Nacionalnog parka pripada slivu Velike Paklenice. Taj je klanac dug 2,5km i poprečan je na pružanje planine. Ta 400m visoka stijena ujedno je i najpoznatija alpinistička točka u Hrvatskoj.
Mala Paklenica je nešto skromnijih dimenzija jer je i bujica slabija. Cijeli sliv Male Paklenice teže je pristupaèan i slabije posjećen, pa se taj dio naziva i „Zona divljine“.
Od nekoliko veæih speleoloških objekata u Nacionalnom parku najljepši je Manita peæ u donjem dijelu Velike Paklenice. Ulaz u spilju ujedno je i lijep vidikovac, a u neposrednom susjedstvu je poput tornja visoka i vitka stijena Zub ili Maniti kuk.
U sklopu Nacionalnog parka možemo uživati i u mnoštvu lijepih slapova.
Bogatstvo parka čine šume, koje prekrivaju gotovo 2/3 njegove površine. Tu je smješten, drugi po veličini u Europi, rezervat crnog bora (Pinus nigra).
Raznolikost staništa pružilo je utočište i mnogim životinjskim vrstama. Ovdje možemo vidjeti jednu od najugroženijih europskih ptica, bjeloglavog supa (Gyps fulvas).