Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, posred istočne obale Jadranskog mora, na ušću rijeke Krke.
Danas je Šibenik središte Šibensko-Kninske županije, kojoj se područje prostire uz obalu između zadarskog i splitskog primorja u dužini oko 100km, a u unutrašnjosti joj zaleđe dopire do planine Dinare, udaljenoj 45km. Udaljenost do Knina je 56km, a do Zadra 60km. Od Biograda je udaljen 47km.
Šibenik broji 51 553 stanovnika. Na grbu grada se nalazi i zaštitnik grada Sv. Mihovil, arhanđeo.
Nacionalni parkovi Krka i Kornati pored brojnih malih mjesta krase ovo područje posebnim prirodnim ljepotama a isto tako lako je uočiti da je raznolikost ovog prostora od davnine privlačila čovjeka o čemu svjedoče diljem rivijere sačuvani tragovi prošlosti, od prapovijesnih građevina i rimskih naselja do srednjovjekovnih i renesansnih utvrda i građevina. Tvrđava svete Ane uzdiže se u vrhu stare gradske aglomeracije, na kamenoj uzvisini 70 m nad morem. Do početka XV. st. nekoliko puta je rušena a svojom veličinom i izgledom potjeće iz XV. – XVII. stoljeća. U sjeveroistočnom su dijelu pronađeni ostaci materijalne kulture, keramika iz željeznog doba pretpovijesti, pa je sigurno da su Hrvati tvrđavu podigli na mjestu gdje je nekoć postojao gradinski punkt starih Ilira. Dva je puta tvrđava stradala od eksplozije barutane (1663. i 1752.), nakon čega je popravljena.
Tvrđava svetog Ivana nalazi se na sjevernoj strani od povijesne gradske jezgre, na brdu visokom 115 metara. Podignuta je na početku Kandijskog rata, u vrlo kratkom roku, tijekom kolovoza i rujna 1646. godine. Rađena je prema projektu mletačkog vojnog inženjera Antonija Lenija. U radovima na podizanju tvrđave sudjelovali su šibenski građani zbog najezde Turaka pri osvajanju dalmatinskih gradova. Tvrđava je zvjezdolikog oblika, a na sjevernoj strani je ojačana Kliještima (Tanaglia) – visokim zidanim nasipom. Oko nje su se 1647. godine vodile teške borbe s vojskom paše Tekelije.
Tvrđava svetog Nikole sagrađena je na ulazu u Kanal svetog Ante 1535. – 1550. godine. Sazidana je prema nacrtima mletačkog vojnog graditelja Michielea Sammichella. Tvrđava u tlocrtu ima trokutastu formu. U donjim dijelovima sazidana je od bijelog kamena a u gornjim od opeka. Tvrđava svetog Nikole spada u red najjačih pomorskih fortifikacijskih objekata na hrvatskoj obali Jadrana. Imala je važnu ulogu u odbrani Šibenika od Turaka (1570. – 1573.).
Tvrđava šubićevac nalazi se nekoliko stotina metara jugoistočno od tvrđave svetog Ivana i na malo nižoj uzvisini. Izgrađena je istodobno kad i tvrđava svetog Ivana 1646. godine i uvelike je pridonijela da se skrši turska navala na Šibenik 1647. godine. Dugo se nazivala Degenfeld, po imenu komandanta obrane Šibenika 1646. -1647., Nijemca u mletačkoj vojnoj službi.
Katedrala sv. Jakova,po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama katedrala nije samo najveći i najvrjedniji objekt graditeljskog naslijeđa Šibenika, već je po tome jedinstveni spomenik sakralnog graditeljstva upisan u UNESCOV registar 30. 11. 2000. Gradnja je započela tek 1431. godine i trajala je do 1536. godine, uz prekide.
Godine 1441. Veliko vijeće Šibenika pozvalo je i postavilo za glavnog graditelja katedrale Jurja Matejeva Dalmatinca.
Malo je koji grad sačuvao toliko svjedoka svoga bivstvovanja kao Šibenik – taj drevni grad nekada opasan snažnim zidinama, grad koji stoji i traje već skoro deset stoljeća, mr&žnjom i zavišću rušen da bi ljubavlju bio opet građen.
Povijesni nam izvori ne kazuju preciznije vrijeme nastanka utvrde Šibenik ali je vrlo vjerojatno to IX. st. Šibenik se u povijesti prvi put spominje 1066. god u vrijeme vladanja kralja Petra Krešimira IV.
Ulaskom Hrvatske u državnu zajednicu s Ugarskom 1102. g. Ugarsko – hrvatski kraljevi postali su i suvereni Šibenika. Godine 1116. Šibenik su osvojili Mlećani i zadržali ga do 1124. godine, a 1167. Šibenik se sklopljenim mirom između Ugarske i Bizanta našao pod vlašću Bizanta do 1180. god.
Nakon toga Šibenik je vraćen u sastav ugarsko-hrvatske države. U XIII st. knezovi Šibenika postaju članovi hrvatske velikaške obitelji Šubića Bribirskih, uz čiju potporu papa Bonifacije VIII. 1298. g. izdaje bulu kojom Šibenik proglašava gradom i naređuje da se u njemu uspostavi biskupija što je važan povijesni događaj za Šibenik koji se u pravno-političkom položaju izjednačio s ostalim gradovima.
Pod vladavinom Venecije Šibenik je ostao puna četiri stoljeća.
Mlećani mu priznaju status autonomne gradske komune.
Od početka sedmog desetljeća XV. st. na razvitak Šibenika negativno utječe opasnost od Turaka koji 1468. prodiru na područje šibenskog kotara kojeg pustoše i pljačkaju. Stanovništvo Šibenika će slijedeća dva stoljeća biti zaokupljeni odbranom od Turaka. S mora ga je štitila tvrđava sv. Nikole koju su Mlećani podigli na ulazu u Šibenski kanal.
Slomom mletačke državne vlasti u Šibeniku 1797. god. gradska uprava uspjela je Šibenik prevesti pod vrhovništvo hrvatsko-ugarskog kralja Franje II., cara Austrije.
Prva austrijska uprava trajala je od 1797 – 1805. god. da bi porazom Austrije u ratu s Francuskom Šibenik 1806. god. prešao pod vlast Francuske koja je bila vrlo kratka. Šibenik od 1814. god. dolazi pod drugu austrijsku vladavinu.
Godine 1877. Šibenik dobiva željezničku prugu do Splita, Siverića i Knina, 1879. god. vodovod a 1870. god. kazalište, dok je 1883. god. dovršena izgradnja bolnice. Na slapovima Krke godine 1895. podignuta je hidrocentrala koja je gradu omogućila električnu javnu rasvjetu.
Nakon vojno – političkog raspada Austro – Ugarske 1918. god. Šibenik pristupa Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, no 1918. god. talijanske snage okupiraju Šibenik što traje do 1921. god. (Rapallski ugovor) kada se grad vraća u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj ostaje sve do travnja 1941. god. i početka II svjetskog rata kada su talijanske vojske ušle u grad i okupirale čitavo njegovo područje. Kapitulacijom Italije 1943. god. grad preuzimaju njemačke vojne postrojbe, a 03.11.1944. g. u grad su ušle partizanske jedinice.
Hrvatski Sabor konstituiran nakon višestranačkih izbora proklamirao je 25.VI. 1991. god. prekid pravno – političkih veza sa svim jedinicama SFRJ i proglasio državnu samostalnost Republike Hrvatske.