sibenik

sibenik1

sibenik2

sibenik3

sibenik4

Šibenik, najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, nalazi se u najzaštićenijoj prirodnoj luci, u središtu istočne obale Jadranskog mora, prastarog mare Adriaticuma, na ušću ljepotice Krke, na izvorima bogate hrvatske povijesti. Danas je Šibenik kulturno-prosvjetno, administrativno i gospodarsko središte Županije šibensko-kninske koje broji 51 553 stanovnika (2001.). Šibenik i kninska županija se širi po obali između Zadra i Splita u duljini od cca 100 km, a njegovo zaleđe seže do Dinare oko 45 km daleko. Udaljenost do Knina je 56 km, do Zadra 60km, a do Biograda 47km. Odlikuje ga vrlo razvedena obala koja se spaja sa izuzetno raznovrsnim zaleđem. Brda, planine, plodne njive, Bukovačka ravan, planina Promina i rijeke Krka i Čikola pridonose raznolikosti županijskog krajolika.
Županija gaji ponos u svoja dva nacionalna parka – Krka i Kornati. Zaštitnik grada je Sv.Mihovil. Njegov zemljopisni položaj dao je Šibeniku vrlo važnu vojnu i stratešku ulogu na istočnoj obali Jadrana. Gradske zidine, kule i tvrđave imale su bitnu ulogu u gradskoj obrani. Oni su danas najbolje očuvani primjeri spomenute arhitekture.
– Tvrđava Sv. Mihovila – je podignuta na visini od 70m iznad razine mora. Sudeći po svojoj veličini i eksterijeru pripada periodu 15.-16. st. U njenom jugoistočnom dijelu pronađeni su ostaci materijalne kulture iz željeznog doba, pa je sigurno da su Hrvati podigli svoju utvrdu na mjestu gdje je bila jednom gradina starih Ilira. Tvrđava je oštećena dva puta (1663. i 1752.) od eksplozije baruta, nakon čega je obnovljen.
– Tvrđava Sv. Ivana – Nalazi se na 115 m visokom brdu sjeverno od povijesnog centra grada. Sagrađena je 1646. godine prema nacrtu mletačkog vojnog inženjera Antonija Leni. Napravljena je radi teških bitaka s vojskom turskog paše Tekelija, koji je neuspješno pokušavao zavladati Šibenikom.
– Tvrđava Sv. Nikole – sredinom 16. stoljeća,tvrđava je sagrađena na ulazu u kanal Sv. Ante kako bi zaštitili šibensku luku od Turaka sa mora. Izgrađena je prema nacrtima mletačkog vojnog arhitekta Sanmichelli i to je jedna od najbolje utvrđenih obalnih utvrda na hrvatskom dijelu Jadrana. Odigrala je važnu ulogu u obrani Šibenika od Turaka, osobito za vrijeme Ciprijskog i Kandijskog rata.
– Tvrđava Šubićevac – Sagrađena je 1646., nekoliko stotina metara jugoistočno od tvrđave Sv. Ivana na malo nižoj visini. Odigrala je veliku ulogu u obrani u vrijeme napada na Šibenik 1647. Dugo vremena se nosi ime Degenfeld, po zapovjedniku koji je vodio obranu Šibenika 1647., Njemac koji je služio u mletačkoj vojsci.
– Katedrala Sv. Jakova – Zbog svoje ljepote, posebnosti u izgradnji i obilježja stila nije samo najveći i najvrjedniji objekt u arhitektonskom nasljeđu Šibenika, već je i jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva, koji je uključen u svjetsku baštinu UNESCO-a 2001.g. Izgradnja je započela 1431 i sa manjim prekidima trajala je sve do 1536. 1441g. Gradsko vijeće izabralo je Juraja Matvejeva Dalmatinca, koji je tada živio i stekao svoje obrazovanje u umjetnosti u Veneciji, da bude glavni arhitekt katedrale. – Šibenska utvrda – povijesni izvori ne kazuju preciznije vrijeme nastanka utvrde Šibenik ali je gotovo sigurno da se to dogodilo najkasnije u IX stoljeću. Paralelno s razvojem srednjovjekovne hrvatske države urbano naselje se gradi ispod šibenske utvrde.
Šibenik se prvi put spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV (1058-1074), koji je u to vrijeme boravio i odlućivao o državnim pitanjima u Šibeniku. Hrvatska je ušla u državnu zajednicu s Mađarskom 1102. nakon vojne i političke intervencije ugarskog kralja Ladislava. Ovim činom, hrvatski i ugarski kraljevi postali su i vladari Šibenika. To razdoblje (12 -15 st.) karakteriziraju česte promjene u gradskoj vlasti, od hrvatsko-mađarskih lidera i domaćih knezova preko Bizanta, srednjevjekovne bosanske države i Venecije (u više navrata). Unatoč tim promjenama grad nastavlja rasti i napredovati. 1298. papa Bonifacije VIII izdao bulu kojom Šibenik proglašava gradom i naređuje osnivanje biskupije. 1409. Ladislav Napuljski prodao je Veneciji svoja kraljevska prava u Dalmaciji za 100 000 zlatnih dukata. Ubrzo zatim Mlečani stižu pred Šibenik i traže predaju. Grad je odbio pristati na ultimatum i uspio se oduprijeti mletačkim napadima na tri godine. 1412, iscrpljen opsadom, grad je bio prisiljen na predaju. Pod Venecijanskom vlasti Šibenik je dobio status autonomne gradske komune. Od 15.st. nadalje, nova opasnost prijeti Šibeniku – Turci i njihovo širenje prema zapadu. Turci su pokušali osvojiti grad u više navrata, ali bezuspješno. Padom Mletačke države gradska uprava odlučila je ukinuti mletačke vlasti u gradu i staviti ga pod vladavinu Franje II, hrvatsko-ugarskog kralja i austrijskog cara. Pod austrijskom upravom Šibenik je zadržao status općinskog i županijskog središta. Izgubivši rat protiv Francuske, Austrija je morala predati svoj vladu u Dalmaciji Francuskoj 1806. Nakon Napoleonova poraza u Leipzigu, Austrijska vojska je krenula na osvajanje južne Dalmacije i 1813.g. ušli su u Šibenik. Grad je rastao i napredovao: 1879. vodoopskrbna postaja je puštena u rad, 1883. bolnica, 1895. hidroelektrana sagrađena na rijeci Krki. Narodno vijeće je 1918.g. proglasilo kraj austrijske vlade i proglasilo Šibenik djelom države Slovenaca, Hrvata i Srba. 1941.g. Njemačka i Italija napale su i okupirale Kraljevinu Jugoslaviju. Talijanski i njemački vojnici umarširali su u Šibenik bez otpora i okupirali cijelo područje. Uspostavom talijanske fašističke vlasti počela je decentralizacija i talijanizacija Šibenika. U gradu i okolnim selima stvara se sve veći otpor i antifašistički pokreti su se formiraju. Nakon kapitulacije Italije 1943. g. njemački vojnici napali su Šibenik i držali ga pod njihovom vlašću četrnaest mjeseci. Partizanske postrojbe ušle su u Šibenik 3. studenoga 1944. Nakon II svjetskog rata Šibenik je u postao dio hrvatske federalne političke jedinice u komunističkoj jugoslavenskoj državi. Sredinom 1960-tih godina Šibenik je postao jedan od centara industrijske proizvodnje i velika jadranska luka. Što se tiče gospodarstva, zahvaljujući ljepotama šibenskog akvatorija i rijeke Krke, turizam je cvjetao. Nakon referenduma 25. lipnja 1991. godine, Sabor suspendira sve veze sa Jugoslavijom i Hrvatska proglašava neovisnost. Šibenik slavi ovaj povijesni događaj za hrvatski narod. Ubrzo nakon toga je napadnut jakom silom od strane JNA i srpskih paravojnih postrojbi. U kolovozu 1995. u vojnoj akciji pod nazivom “Oluja” Hrvatska vojska porazila je srpske snage i oslobodila okupirana područja. Šibenik je postao slobodan grad, koji je stvorio osnovne uvjete za poslijeratni oporavak i nastavio se razvijati kao središte Šibensko-kninske županije.