Smješten je na jugoistočnim padinama brda Spas, obrubljen riječnim tokovima Krke, Radljevice, Garešnice i Butižnice. Izvanredan geografski položaj, prirodna spojnica prirodnog mediteranskog pojasa sa kontinentalnim dijelom i Panonskom nizinom, pretvorio je grad od davnina u značajno vojno uporište i upravno sjedište.
Prvi put se spominje u X.st. kao grad Tnena. Knin je u IX.st sjedište hrvatskog kneza, od XI.st. hrvatskog kralja, a od XII.st. hrvatskog bana. Hrvatski su vladari podizali crkve i samostane; svi su ti objekti porušeni od vremena turskih osvajanja, ali svejedno je grad Knin bio mjestom nastanka i žarišta starohrvatske umjetnosti. Početkom XI.st. u Kninu se osniva biskupija ćija jurisdikcija seže do rijeke Drave. Zbog geografske pozicije i obrambenih snaga, Knin je u prošlosti bio najsnažnija utvrda u Dalmaciji. O tome svjedoći i do danas dobro očuvana kninska tvrđava na brdu Spas, iznad samog središta grada. Knin je bio i prijestolnica hrvatskih kraljeva , a najveći procvat doživljava za vladavine kralja Zvonimira (1074.-1088.) te se po njemu i naziva Zvonimirov grad. Potkraj XIX.st. Knin prestaje biti vojno-strateški centar, otkada se ubrzano razvija, preuzimajući primat u proizvodnji i trgovini te cestovnom i željezničkom prometu na ovim područjima.
Za vrijeme Domovinskog rata, Knin je postao pobunjeničko središte u sukobu s hrvatskom državom. Ipak, 1995.g. nad gradom se, na vrhu kninske tvrđave, zaviorio hrvatski barjak. Bio je to ponovni početak izgradnje, razvoja i povratka stanovnika orijentiranih gospodarskom prosperitetu. Bogatstvo vrijednih kulturno-povijesnih spomenika, neposredna blizina izvora rijeke Krke, šira okolica Knina omogućuje i sportski ribolov te lov divljaći u rezervatu Burnum – nekada je to bilo ilirsko naselje, a od 33.g. rimski vojni logor – tek su dio turističkog potencijala kninskog kraja. Knin je smješten u kraškom polju bogatom izvorima i omeđenom planinama kroz koju protjeće sedam rijeka.
U Kninu živi 16 000 st., od čega su većinom doseljeni Hrvati sa svih hrvatskih prostora iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Po dobnoj strukturi to je najmlađi grad u hrvatskoj, jer velik dio stanovnika čine mladi bračni parovi, mladež; i djeca.

Krčić je 10-ak km dugačka krška riječica, prva pritoka Krke koja završava kratki vodeni tok ulaskom u Kninsko polje. Tamo se prelijeva preko poznatog visokog slapa, kojeg nazivaju Topolski buk, Slap Krčić ili Veliki buk.
Svojevrstan je to prirodni fenomen, da je ušće neke rijeke u obliku slapa, i ujedno da je povezan sa samim izvorom neke druge. Uz slap Krčić uzvodno nailazima na još nekoliko prirodnih slapova i nekoliko umjetnih, uz koje se nalaze ili su se nalazili mlinovi.
Izvor rijeke Krke je nepresušan dok za vrijeme sušnog razdoblja u Krčiću nema vode.
Topoljski buk se može vidjeti i sa Kninske tvrđave. Razgledavanje slapa je najatraktivnije u popodnevnim satima, kad ga obasjavaju sunčeve zrake, stvarajući tako mnoštvo duga.
Do slapa vodi cesta koja prolazi kroz selo Topolje. Romantičan kanjon Krčić sa svojim slapovima i mlinovima nezaobilazno je mjesto posjeta gradu Kninu.
Ovdje se još može osjetiti duh prošlih vremena, kada su ljudi ovog kraja starom trošnom cestom vozili žito na meljavu i vunu na mlinske stupe.